Pri susretu sa zmijom – Bez panike
Ne dovoditi se u kontakt sa životinjom i ne izazivati, ne biste trebali pokušavati ubiti, uhvatiti ili odgurnuti zmiju! Ako je zmija uočena na vrijeme (to je prije nego što se nagazilo na nju ili je se primilo rukom) ne bi trebalo biti nikakvih problema. Otrovnice su svakako opasne za čovjeka, ali je i čovjek itekako opasan za njih. Ljutice – viperide nisu posebno brzo zmije, a pri susretu sa opasnošću obično se ponašaju tromo (neće brzinski odjuriti poput nekih drugih vrsta), već najčešće zauzimaju preteći stav, upozoravaju na svoju prisutnost siktanjem i polagano se povlače. Svrha ovakvog ponašanja je upozoravajuća, kako bi se potencijalna opasnost održala na odstojanju dok se ljutica povlači na sigurno. Takvo ponašanje je prisutno i kod nekih zmija neotrovnica. Ono što u tom slučaju treba uraditi jeste:
• nikako se ne približavati zmiji
• održati udaljenost između zmije i sebe od barem 50 cm
• držati zmiju na oku
• zaobići zmiju ako je to moguće
• ako ne, pričekati da se zmija skloni!

Zmije ne mogu skakati, a ljutice ne mogu ni puzati brže nego što čovjek može trčati. Domet ugriza koji ljutica može dostići izbacivanjem prednjeg dijela tijela iznosi najviše koliko je životinja dugačka. Prema tome, na udaljenosti od 1 metra od otrovnica, ista nikako ne može nauditi ako joj se ne približavamo. Osim toga, da bi zmija odapela prednji dio tijela, mora ga prvo napeti, približavanjem glave telu i savijanjem prednjeg dijela tijela u obliku slova S. Ako se uoči ovakvo ponašanje kod zmije to je krajnje upozorenje i pogrešan trenutak da joj se pokuša približiti. Ako se zmija počela odmicati, treba pričekati da ode. Ako se zmija ne pomijera, a ne može se zaobići, dobro je lupati nogom ili štapom po tlu. Naime, zmije su gluve, ali osećaju vrlo dobro vibracije tla.